Autorica dr.sc. Vesna Lovrić Plantić piše o satovima sa željeznim mehanizmom koji su se proizvodili prvenstveno u južnoj Njemačkoj sve do u 19. stoljeće.
Zidne satove nemoguće podvesti pod neki zajednički nazivnik, budući da im je jedina zajednička karakteristika činjenica da su obješeni ili na neki drugi način učvršćeni na zid prostorije. S druge strane razlike su znatne: pogon može biti na utege ili na oprugu, mehanizam izrađen od drva, željeza ili mjedi, kućište imati čitav dijapazon oblika – od obične zastakljene prizme do pravih skulptura, odnosno reljefa, slika, i slično.
Pojedini tipovi specifični su za određeno mjesto proizvodnje: satovi s drvenim mehanizmom za njemački Schwarzwald ili za istočnu Švicarsku, satovi na pladnju (Telleruhren) za južnu Njemačku, cartel satovi za Francusku, satovi u slici ili u okviru za zemlje Habsburške monarhije, bečki regulatori, kao što im i sam naziv govori, za Beč, itd.
Zbog svega toga prikaz u ovom feljtonu započet ćemo tipom zidnog sata koji se počeo izrađivati najranije.
Gotički satovi
Zidni satovi bili su prvi kućni satovi uopće, a počeli su se izrađivati u prvoj polovini 14. stoljeća. Oni najraniji imali su oblik tornja što je proizišlo iz činjenice da se većina javnih satova koji su im prethodili nalazila u crkvenom ili gradskom tornju.
Javni satovi bili su u pravilu ugrađeni u neku vrstu kaveza za koji su bili učvršćeni pojedini dijelovi mehanizma, bez kućišta. Kad se sat gledao izvana, s ulice, vidio se brojčanik umetnut u toranj, pa je toranj figurirao kao kućište sata. Ponekad ti satovi nisu imali niti ukrasnu ploču nego samo brojčani krug, odnosno vijenac s oznakama sati ispisanim rimskim brojevima.
Budući da su rani kućni satovi imali pogon na utege njihovo postavljanje na zid bilo je funkcionalno logično rješenje. Kao regulator služio je oscilator u obliku kotača ili dvokrake vage, tzv. foliot. Mehanizam i ukrasna ploča bili su izrađeni od željeza, a bočne su stranice često nedostajale ostavljajući mehanizam vidljivim. Zbog relativne nepreciznosti uvjetovane nepostojanjem pravog oscilatora (njihalo će se kao regulator koristiti tek od 1657. godine) sat je imao samo satnu kazaljku i satne oznake (polovine sata bile su naznačene rombovima ili trolistima između brojeva).
Međutim, vrlo rano satovi imaju dodatne funkcije poput budilice, izbijanja četvrtina i punih sati, prikaza mjesečevih mijena. Jedna od prvih namjena sata bila je da služe kao budilice za redovnike kako bi mogli obavljati svoje molitve koje se bile određene za prije svitanja.
Samostanski satovi
Ti su satovi rađeni na isti način kao i mehanizmi koji su se ugrađivali u tornjeve i u početku nisu imali kućišta, pa čak niti ploču brojčanika. U unaprijed odabrano i obilježeno vrijeme zazvonilo je zvono (ne čudi, stoga, da je jedan od naziva za sat clock, što derivira iz latinske riječi clocca koja znači zvono).
Od tada su se redovnici koji su bili zaduženi da bude svoju braću ad mediam noctem na noćnu molitvu mogli osloniti na izbijanje samostanskog sata.
Kućni su satovi u to vrijeme vrlo često bili u upotrebi upravo u prostorima crkvenih dostojanstvenika. U papinskoj se palači u Avignonu, primjerice, u razdoblju od 1331. do 1361. nalazilo jamačno više satova budući da su imali čovjeka zaduženog za njihovo održavanje (magister horologiorum papae).
Preuzeto iz 29. broja časopisa Satovi i Nakit.
Želite biti u tijeku s novostima i zbivanjima iz svijeta satova i nakita? Pretplatite se na časopis Satovi i nakit!
