Swatch – JEFTIN A DOBAR

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Delirium tremens

Godine 1978. započela je studija za izradu projekta pod nazivom Delirium tremens. Ova potpuno integrirajuća tehnika proizvodnje poslužit će kasnije kao model za Swatch tehnologiju. Iduće godine ASUAG (Allgemeine Schweizerische Uhren AG) predstavlja javnosti novu Delirium tehnologiju izradom istoimenog sata debelog svega 1,98 mm što ga je učinilo najtanjim satom na svijetu. To je omogućeno činjenicom da stražnja stranica kućišta služi i kao platina na koju su učvršćeni elementi satnog mehanizma.

ETA iz Grenchena dobila je zadatak da razvije proizvodnju jeftinog sata pod kodnim nazivom Delirium vulgare. U 1981. uspostavlja se naziv Swatch, te se ostvaruje suradnja s američkim partnerom kako bi se Swatch lansirao i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon što je predstavljen javnosti u ožujku 1983. godine Swatch je u nepunih sljedećih osam godina prodan u 75,000.000 primjeraka, što je predstavljalo nezabilježeni uspjeh u dotadašnjoj urarskoj produkciji. Rezultat je prezentirao tehničku inovativnost, estetsku kreativnost, ali i marketinški proboj bez presedana.

Nakon što su u jesen 1982. prezentirani prototipovi sata Swatch, u Zürichu je 1. ožujka 1983. lansirana prva kolekcija koja je sadržavala 12 modela. Njihova cijena kretala se između 39,90 i 49,90 švicarskih franaka, da bi se uskoro ustalila na 50  franaka, što je bila oko 80 posto jeftinija cijena od standardnih švicarskih satova. Pored posve automatiziranog sastavljanja, jedan od razloga niže cijene proizvodnje bilo je smanjenje broja dijelova od 91 ili više na svega 51 dio. Planirana prodaja te godine bila je milijun primjeraka, a već sljedeće 2,5 milijuna.

Prvi Swatch satovi bili su izrađeni od plastike i nitko nije ni imao namjeru imitirati neki plemenitiji materijal. Bili su upravo onakvi kakvi su predstavljeni – jednostavni, relativno jeftini, inventivnog dizajna koji je tretirao kućište, brojčanik i remen kao jedinstvenu cjelinu. S druge strane kućište je bilo zaliveno tako da u slučaju kvara popravak nije bio moguć; predviđena je samo zamjena baterije koja se nalazila na vanjskoj strani poklopca. Ideja o tome da se Swatch ne može popravljati  bila je dio filozofije projekta – na primjer, usporedbe radi, tko ne bi bio sretan da ima automobil koji će voziti deset godina bez otvaranja haube? Kvaliteta i točnost sata omogućuju desetak godina bezbrižnog korištenja, a onda je sigurno već vrijeme za novi, jer se promijenila i moda. Filozofija od prije trideset godina danas se pokazuje dalekovidnom: mobiteli, računala, iphonei, ipodei… mijenjaju se ne svakih deset, nego svakih godinu, dvije.

 

Više u novom broju Satova i nakita br.30.

Iz časopisa Satovi & nakit, ljeto 2019.