Urarstvo | Plastika u satovima

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Veliki broj švicarskih tvornica elektronske mehanizme i njihove dijelove izrađuje od plastike jer su na njima mala opterećenja, a današnje su plastične mase vrlo kvalitetne

Piše Ivan Puzak

Dvadeseto je stoljeće obilježilo korištenje plastičnih masa u svakodnevnom životu; industrija je masovno upotrebljavala te materijale
za svoje proizvode. Tvornice satova također počinju proizvoditi pojedine dijelove od plastike. Najpoznatiji plastični dijelovi sata koje svi vide su tzv. plexi, odnosno akrilno staklo, dizajnerska kućišta, narukvice i plastični ukrasni prsteni (lunete).

Swatch satovi, većina kojih je izrađena od plastike, obilježili su 80-e i podigli posrnulu švicarsku industriju kao feniks iz pepela. Swatch i njemu slični plastični satovi zahvaljući tom materijalu promijenili su ulogu sata koji više nije bio samo mjerač vremena nego je postao modni dodatak pun raznih dizajnerskih kreacija popraćenih živopisnim bojama.

Prednost plastike

Što su konstruktori vidjeli kao prednost novog materijala? U proizvodnji plastičnih dijelova postoji samo jedna operacija,
a to je brizganje, bez dodatnih operacija koje služe kao završna površinska obrada i zaštita materijala (npr. prosjecanje, pjeskarenje, zakivanje, rodiniranje, pozlata i sl.). Plastiku karakterizira otpornost na koroziju i mali koeficijent trenja koji ne zahtijeva visoki stupanj podmazivanja. Prve zupčanike od plastičnih masa (bakelit) u satnim mehanizmima nalazimo prije Drugog svjetskog rata; oni su bili obrađivani na tokarilicama i glodalicama.

Plastični mehanizam

U želji da budu među prvima u korištenju plastike, tvornica Tissot je sedamdesetih godina 20. stoljeća napravila plastični mehanizam kalibra 2250, koji je u to vrijeme imao najveći postotak plastičnih dijelova. Od metalnih je dijelova bio samo sustav navijanja s oprugom i balansni kotač sa spiralom. Sat je bio predstavljen kao samopodmazivajući, ali u praksi to nije funkcioniralo te su morali odustati od projekta.

Tvornica Omega je u to doba napravila kronograf kalibar 1045 u koji je ugradila postolje kronografa i datumara od plastike, kao i razdjelni kotač koji služi za uključivanje i isključivanje krono funkcije. Zahvaljući kvaliteti, ti dijelovi i danas su postojani. U nekim jednostavnijim modelima ugrađivali su se pokazivači datuma i pripadajući zupčanici izrađeni od plastike, ali su neki od njih zbog loših rezultata kasnije zamijenjeni metalnim.

Tih sedamdesetih godina velik su problem bila oštećenja uzrokovana korozijom budući da je većina satova imala jednostavna kućišta bez vodonepropusne navojne krunice, poklopca s brtvom i navojem te su mogli stradati i prilikom neopreznog pranja ruku. To je navelo konstruktore da upotrebljavaju materijale koji ne korodiraju, kao npr. plastične mase, iako je vjerojatno glavni razlog upotrebe plastike bilo smanjivanje troškova izrade.

Danas najbolje rezultate u proizvodnji plastičnih zupčanika ostvaruju japanski proizvođači i to isključivo kod elektronskih satova. I veliki broj švicarskih tvornica elektronske mehanizme i njihove dijelove izrađuje od plastike jer su na njima mala opterećenja, a današnje su plastične mase vrlo kvalitetne.

Ulomak iz teksta objavljenog u 24. broju časopisa Satovi i nakit.

Novi broj časopisa Satovi i nakit potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.