URARSTVO | Što su zapravo rubini u satu

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Sintetski rubini koji se upotrebljavaju u urarstvu proizvode se specijalnim postupkom iz izuzetno čistog aluminijevog oksida

Piše Ivan Puzak

Rubini (Francuzi ih zovu rubis, Rusi kameni, Englezi jewels), ta čarobna riječ vezana za satove koja ih, ovisno o broju, svrstava u precizne, kvalitetne i skupocjene. A što su u stvari rubini u satu?

Sat je precizni mehanizam za mjerenje vremena koji se, ovisno o složenosti konstrukcije, sastoji od velikog broja sitnih zupčanika, osovina i poluga (na primjer Zenith El Primero chrono sastavljen je od čak 354 komponente), što zahtijeva za sve pokretne dijelove minimalno trenje i neznatnu kapilarnost na mjestima gdje stavljamo ulje za podmazivanje. To se postiže ugradnjom rubina.

Okrugli rubini

Okrugli rubini s rupicom su ležajevi za osovine zupčanika i balansnog kotača, dok se na zaprečnici (ankeru) nalaze zaporno-propusni kvadratni rubini. Svaki zupčanik i kotač ima radijalna i aksijalna opterećenja, a rubini su konstruirani da izdrže obje sile. Također, na njima su izbrušena udubljenja u koja stavljamo ulje potrebno za podmazivanje. Kod skupocjenih satova na mjestima s velikim brojem okretaja ugrađuju se dvostruki rubinski ležajevi, jedan za radijalna, drugi za aksijalna opterećenja.

Rubini koji se upotrebljavaju u urarstvu sintetski su i proizvode se specijalnim, vrlo složenim postupkom iz izuzetno čistog aluminijevog oksida (Al2O3) pri temperaturi od 2050˚C, a dodavanjem kromovog oksida poprimaju bogatu crvenu boju. Nakon termičkog postupka dobiva se željeni materijal valjkastog oblika koji se potom pili u kolutiće i dimenzionira. U njemu se buše rupice, bruse udubljenja za maziva, te se naposljetku polira do visokog sjaja.

Sintetski rubin

Sintetski rubin čišći je i homogeniji od prirodnog, a po tvrdoći je prvi poslije dijamanta. Zbog svoje tvrdoće i homogenosti mora se obrađivati dijamantnim alatima, polirati dijamantnom prašinom, a u novije vrijeme se obrađuje i laserom. Opisane karakteristike smanjuju habanje rubina na minimalno, a osovine koje se okreću u rubinskim ležajevima imaju vrlo malo trenje; time se postiže velika preciznost i trajnost mehanizma. Sintetski rubini gotovo uopće ne ekspandiraju, na njih ne utječe promjena temperature i ne korodiraju pod utjecajem kiselina.

U povijesti je zabilježeno da je švicarski astronom i optičar Fatio de Duillier koji je radio u Londonu prvi pronašao način bušenja prirodnih rubina kako bi se mogli koristiti za ležajeve u džepnim satovima. Svoj izum je patentirao 1704. godine nakon čega je francuski urar De Beaufré izradio prvi sat s rubinskim ležajevima.

Povijest sintetskih rubina započinje 1892. godine kada je Auguste Verneuil, predavač na pariškom Tehničkom fakultetu, otkrio postupak za proizvodnju sintetskih kamenova čija su svojstva i molekularna struktura bili identični onima koje imaju prirodni rubini. Već nekoliko godina nakon toga razvio se postupak koji se primjenjuje i danas.

Pročitajte više u novom broju časopisa Satovi i nakit

Kupite časopis